Čovjek je pojahao konja prije otprilike 6.000 godina, ali točan datum početka pomaganja osoba s posebnim potrebama uz pomoć konja se ne zna. Od davnina, jahanje je bilo preporučljivo za oporavak ranjenih poslije bitke (informacija ne temelju grčkih i rimskih napisa).
Što je to terapijsko jahanje?
Terapijsko jahanje je grupa aktivnosti kojima je zajedničko uključivanje osoba sa posebnim potrebama i konja u svrhu poboljšanja kvalitete života u širokom smislu pa sve do specifičnih, definiranih terapijskih ciljeva. Temeljni pojam terapijskog jahanja uključuje hipoterapiju, rekreativno i sportsko jahanje, specijalno pedagoško jahanje i voltažiranje, vožnju, psihoterapiju uz pomoć konja, koji imaju različite ciljeve, stručnjake koji ih provode te metodologiju.
Cilj svih metoda je pozitivan utjecaj koji omogućuju konji na osobu sa invaliditetom i na ljude općenito.
Nadalje, treba reći da se hipoterapija i terapijsko jahanje vrlo često miješaju, no hipoterapija je puno uži pojam koji označava fizioterapiju uz pomoć konja. Hipoterapiju provode fizioterapeuti i fizijatri koji imaju posebnu dodatnu edukaciju. Konji koji se upotrebljavaju za hipoterapiju su visoko školovani, tolerantni i osobita pažnja se poklanja kvaliteti njihovih pokreta koji imaju direktan utjecaj na jahača – pacijenta. Zato se za hipoterapiju ne upotrebljavaju poniji jer imaju prebrz ritam hoda.
Najzastupljeniji oblik terapijskog jahanja je rekreacijsko i sportsko jahanje koje nam danas nerijetko nudi seoski turizam. Ovakav oblik terapijskog jahanja provode instruktori jahanja koji su prošli dodatnu edukaciju o osobama sa invaliditetom te se nazivaju instruktorima terapijskog jahanja.
